Uz blagdan Sv. Petra i Pavla - priča o groblju i kapeli koje više nema

Groblja su riznice spomeničke i povijesne baštine, neprocjenjiv i nezaobilazni izvor podataka za istraživače zavičajne povijesti. Možda nije baš ugodno satima stajati bilježeći podatke sa starih spomenika, ali držim se one narodne – živih, a ne mrtvih se treba bojati... Dakle, 29. lipnja katolici slave blagdan sv. Petra i Pavla. Kakve veze imaju ovi Isusovi apostoli s glinskim grobljem, pokušat ću vam pojasniti...Priča je to duga nekoliko stoljeća.

Na mjestu gdje je danas katoličko groblje u Glini, sve do 1803. bilo je veoma staro vojno groblje. Tu su pokapani vojnici koji su poginuli u borbama protiv Turaka ili su umrli prirodnom smrću. Svoje vječno počivalište našli su ovdje i članovi obitelji pojedinih časnika I. banske pukovnije. Sve do II.svjetskog rata moglo se na ovom groblju naći raznih spomenika pa i turskih. Matice umrlih jasno govore da su se ovdje pokapali pokojnici različitih vjera.

Godine 1800. u Glini je osnovana župa, pa je već 1803. staro vojno groblje postalo župno. Do tada su pokojnici iz Gline pokapani u Sračici –do 1820. i u Jukincu – do 1816. Prvi ukop na glinskom groblju obavljen je 18. lipnja 1803. Godine 1812., zalaganjem kapetana krajiške vojske Martina Belčića, započeta je gradnja prve kapele na ovom groblju. Kapela je bila drvena i blagoslovljena na čast sv. Petru i Pavlu. Prvu sv.misu služio je 29.lipnja 1813. – dakle, na blagdan sv. Petra i Pavla, viduševački župnik Andrija Vlašić. Pokopi nekih zaslužnih glinskih građana obavljali su se i u samoj kapeli. Staro vojno groblje bilo je maleno – zauzimalo je tek gornju parcelu na lijevoj strani od središnje staze. Godine 1891. groblje je znatno prošireno i blagoslovljeno na blagdan Spasova. Oko njega je napravljen opkop. Zanimljivo je da su to radili kažnjenici iz glinske kaznione uz novčanu naknadu. Bio je to težak posao jer su morali krčiti panjeve koji su ostali iza porušene šume. Kako piše svećenik i kroničar Gline i okolice Pavao Leber, „u tom novom groblju zakapa se redom, a tko želi da mu se pokojnik na starom groblju zakopa, plati neku pristojbu. Posebni grobar pazi da groblje bude u redu.“ Očito, prije toga se pokapalo kako je tko htio.

Krajem 19.st. kapela je bila toliko trošna da su je sami župljani morali srušiti. Kako piše župnik Janko Batušić, „Takova drvenjara-kapela od davnih vremena bila je na glinskom rimo-katoličkom groblju. Častan doduše spomenik davno prohujalih ratobornih vremena, gdje počiva mnogi hrabri junak dične naše Krajine, nu taj se posvema strošio i za obavljanje službe Božje nesposoban postao. Stoga su se Glinjani još prije 20 godina dogovarali kako bi si novu zidanu kapelu na groblju podigli i tim zasvjedočili da mare za svoju svetu vjeru i spomen na svoje drage pređe koji tamo počivaju – a na siguran i svoj tamo dolazak...“ Sredstva za novu – zidanu kapelu skupljena su na jedvite jade. Pazilo se da se ne oštete grobovi unutar temelja jer je nova kapela zidana na mjestu stare. Popravljen je i oltar sa slikom sv. Petra i Pavla i stavljen u novu kapelu, a u zvonik, uz staro zvono, još jedno novo. Lijepa nova kapela svečano je blagoslovljena 13.studenog 1898. za službe župnika Janka Batušića. Na žalost, potresi koji su pogodili glinski kraj 1909. i 1910. znatno su oštetili kapelu jer su popucali zidovi, a oštećen je i toranj. Oštećenja su popravljena pa je kapela stajala sve do II.svjetskog rata. Godine 1938. groblje je lijepo uređeno, na ulazu je napravljena željezna ograda i vrata, a kroz sredinu betonske stepenice. Slijedeće je godine podignuto novo betonsko raspelo na sredini groblja koje stoji i danas. Mnoge zasluge za to ima „Hrvatska žena“ na čelu s gđom. Marijom Jurjević. Oko uređenja groblja posebno su se založili ugledni glinski građani Ljubica Jesenek, Stevo Prpić i stanoviti Klobučar. Ovako piše kroničar u „Banovcu“ od 9.4.1939.: „Pošto se naše groblje nalazilo u ruševnom stanju prihvatili smo se posla te smo uz pomoć Glinjana i stranaca koji imadu ondje mile pokojnike sagradili cementnu ogradu na pročelju groblja, a ove ćemo godine nastaviti s potpunim uređenjem groblja. Nadamo se da se uz pripomoć građanstva, a također i glinske općine više nećemo trebati stidjeti da ono sveto mjesto zovemo našim grobljem i počivalištem naših pokojnika.“ Vrijedno je spomenuti da su te iste godine, članice ovog društva sakupile sredstva za „podignuće spomen ploče pok. župniku Janku Batušiću čijom je zaslugom sagrađen Hrvatski dom u Glini.“

Kako svjedoči „Spomenica“ glinske župe, godine 1943. kapelu sv. Petra i Pavla na groblju porušili su minama Čerkezi. Župnik Žužek piše da je 1945. pozvao „Skeljane, da poprave krov, da ne kisne,“ ali što bi se po danu popravilo, po noći je bilo porušeno i pokradeno. Tako se urušio i toranj, građevinski materijal je pokraden pa je župnik s crkvenim odborom odlučio prodati ono što je ostalo. To je izazvalo negodovanje nekih Glinjana pa su prigovarali vlč. Žužeku, a i u dva navrata ga tužili Nadbiskupskom Duhovnom Stolu da nije obnovio porušenu kapelu već da je materijal prodao. Nije ih zadovoljila činjenica da je dobiveni novac iskoristio za popravak u ratu znatno oštećene župne crkve.

. Tijekom II. svjetskog rata na ovom su groblju pokopani brojni poznati i nepoznati vojnici različitih vojski, različitih nacionalnosti i vjera kao i civili koje je smrt ovdje zatekla. Radi povijesne istine treba reći da je na blagdan Svih Svetih 1942. godine svečano blagoslovljen spomenik koji je podignulo društvo „Hrvatska žena“, a kako je uklesano na istom „na uspomenu godišnjice proglašenja NDH“, palim vojnicima u svjetskom ratu kao i junacima palim za hrvatsku slobodu i nezavisnost.“ Blagoslovio ga je glinski župnik Franjo Žužek, a tom je prilikom „krasno i vatreno“ govorila predsjednica društva „Hrvatska žena“ gđa. Ljubica Prpić. Spomenik je, kako piše svjedok vremena, „od prekrasnog švedskog mramora, danas od velike vrijednosti“, tijekom godina oštećen i danas, na žalost, stoji zapušten.

Nasljednik vlč. Žužeka, Franjo Jurak 1955. konstatira: „ Kapela sv. Petra i Pavla na glinskom groblju više ne postoji. Nema i ni temelja...“ Kasnije, za vrijeme župnika Mije Dukića, postavljena je željezna ograda i križ, a na inicijativu glinskog gradonačelnika pok. Milana Bakšića, prostor kapele je lijepo uređen novom ogradom i popločenom stazom koja vodi do križa. Dostojno je to mjesto gdje Glinjani mogu zapaliti svijeću i pomoliti se za sve znane i neznane koji počivaju na ovom starom groblju.

Stariji Glinjani se sa sjetom spominju da su na groblju služene svečane sv. mise na blagdan Spasova i sv. Petra i Pavla. Koji dan ranije, Glinjani bi nastojali urediti grobove svojih pokojnih. Na te je dane mnoštvo vjernika išlo iz župne crkve u 9 sati u procesiji na groblje, a poslije sv. mise vraćalo se isto tako u crkvu. Dolazili su i vjernici iz susjednih župa. Ako je baš taj dan kiša, procesija ide na groblje prvu nedjelju kad je lijepo vrijeme. Danas se samo na blagdan Svih Svetih obavlja molitva za pokojne i blagoslov groblja. Starih je spomenika na groblju sve manje. Među najstarije spada kameni spomenik s kamenom krunom Franjke Anice Kincel koja je umrla 11.11.1855., supruge Josipa Kincela, liječnika i pukovnika. Zanimljivo je da je na spomeniku pisalo da je pokojnica „od Gajeva poroda“. Spomenik je prevaljen, a grob prekopan. Vjerojatno zbog velike težine tako stoji i danas, djelomično obrastao u bršljan.

Na starom katoličkom groblju (jer Glina ima još pravoslavno i novo zajedničko groblje), pokopani su mnogi zaslužni glinski građani. Lijevo uz zid kapele pokopani su svećenici Antun Kršić, Miroslav Matić i Janko Batušić kao i tri časne sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskog koje su radile u glinskoj bolnici i brinule se o bolničkoj kapelici sv.Josipa sve do 10.1.1944. Tu je i prvi zapovjednik glinskog DVD-a - vojvoda) Mile Medur, Marijana Žužek-majka župnika Žužeka kao i mnogi drugi. Zastanete li malo i pažljivije pogledate, vidjet ćete da tu počivaju pripadnici brojnih starih glinskih obitelji -Vardian, Jesenek, Verić, Mrgan, Abelle, Litter, Šulentić, Faerfell, Bižal, Devčić, Prpić, Brkić, Cvetko, Bakšić...Tu su učitelji Josip Bosiljevac i Josip Mlađenović, ali i mnogi drugi...

Duboko vjerujem da ima načina da se stari spomenici ne uklanjaju olako, bez traga. Oni su baština svakog pa i našeg grada, a zemni ostaci onih koje kriju, zaslužuju svako poštovanje. Pok. Karlo Lipak, dugogodišnji glinski kroničar, u jednom je pismu gradskim vlastima davno napisao: „Žalosno je gledati prizore kada se na starom nekadašnjem vojnom groblju izbacuju kosti starih branitelja i uz njih ostaci bivše opreme kao što su konjičke mamuzice, metalni dijelovi opasača, metalne potkovice s vojničke cipele i slični predmeti.“ Ne znam kakav je odgovor dobio...Razmislimo malo – i oni su bili sinovi ucviljenih majki, muževi tužnih žena, očevi djece koja je ostala siročad... Nećemo li ovdje gore, na obroncima Pogledića odakle puca lijep pogled na Glinu i okolicu, jednog dana konačno biti svi jednaki i naći si mjesta?! A prostoru nekadašnje kapele, koji je doduše obilježen metalnim križem, popločen i ograđen, lijepo bi bilo izgraditi spomen koji zaslužuje.

Katica Gašljević Tomić