Ljubav je bila njihovo oružje

Ovih se dana navršila 29-ta obljetnica osnutka „Bedema ljubavi“ – pokreta majki za mir koji je od samih početaka djelovao i na području Siska. Potaknuta uspomenama na te dane, prisjetila sam se mnogih zajedničkih aktivnosti, prekrasnih žena Siska, Petrinje, Posavine i Banovine koje su svaki vikend dobro „naoružane“ kolačima, toplim šalovima, čarapama, vestama i pažnjom posjetile hrvatske branitelje na nekoj od prvih crta, bile su u skromnim prognaničkim smještajima u Sisku i okolici, u bolnici uz postelje ranjenika i bolesnika, na ispraćaju prvog naraštaja mladića u Hrvatsku vojsku i prisezi, na misama i križnim putevima, posljednjim ispraćajima, prosvjedima protiv UNPROFOR-a, izložbama, večerima poezije...Zapravo, teško je danas, kad se otvori čudesna kutija sjećanja, nabrojiti što su sve te drage, iznimne žene radile, s kim su surađivale i gdje su sve bile...Pitam se gdje je sada tko jer slabo se susrećemo – neke su u mirovini, neke rade, neke su pogođene bolešću, neke tugom, neke su, na žalost, otišle zauvijek...U svakom slučaju, bore se sa životnim kušnjama kako najbolje znaju i mogu. Listajući stare brojeve „Sisačkog tjednika“ i pregledvajući mnoštvo fotografija (zahvaljujući prije svega Alojzu Petračiću koji ih je pratio), sjetila sam se gospođe Nade Crevar koju smo Vera i ja posjetile u njezinim poznim godinama i bolesti. Njezina odmjerena, dostojanstvena i uvijek besprijekorno dotjerana pojava često mi je pred očima. Iznenađena posjetom, suznih očiju, nasmiješila nam se sa svog kreveta tiho rekavši: „Došle ste...niste me zaboravile...“ I dok smo pričale, smješkala se jedva čujno govoreći: „Treba zapisivati, treba pričati, puno smo radile, mnogo je energije potrošeno...Pa nije sve ni tako loše ispalo...Pozdravite sve naše cure...“ Kao prva tajnica sisačkog „Bedema ljubavi“, svakodnevno je pažljivo vodila dnevnik aktivnosti znajući da će ono što se ne zapiše, biti brzo zaboravljeno. Uskoro nas je i gđa Nada napustila zauvijek…A onda, neočekivano i prerano – naša Vera ne ostvarivši svoju želju da djelovanje „Bedema ljubavi“ sačuvamo od zaborava u jednoj lijepoj knjižici.

Osnivačka skupština sisačkog „Bedema ljubavi“ održana je 7. rujna 1991. u dvorani hotela „Panonija“. I Siščanke su bile sudionice svih velikih aktivnosti Pokreta –Beograd, Bruxelles, Maastricht, Beč...Prva je predsjednica bila Vera Protulipac, druga Vera Jurčević, treća Nada Crevar, a posljednja Marija Vavro. Nakon završetka misije koja je bila ideja vodilja pokreta i osnutka „Bedema ljubavi“, članice su svoje djelovanje nastavile humanitarno – pomagale su prognanicima i izbjeglicama, ranjenicima, invalidima te svim ljudima u potrebi.

Da podsjetimo - bio je to hrvatski mirotvorni pokret kojeg su 1991. godine osnovale majke, želeći spasiti svoje sinove iz agresorske JNA. Osnivanje „Bedema ljubavi“ dogovoreno je na velikom skupu roditelja u dvorani „Globus“ u Zagrebu 25. kolovoza 1991. godine. Skup je organizirala hrvatska katolička aktivistica Ružica Ćavar kojoj su dvojica sinova također tada bili u JNA. Majke su bile suorganizatorice i masovnog prosvjeda pred Komandom JNA u Zagrebu na kojem je svoj povijesni govor održao Vlado Gotovac. Prosvjed je kulminirao organiziranim odlaskom majki u Beograd 29. kolovoza 1991. gdje su članice „Bedema“ tražile puštanje Hrvata i ostalih vojnika koji žele otići iz JNA. Nakon toga je 3 000 žena prosvjedovalo u Bruxellesu 3. rujna 1991. za puštanje hrvatskih mladića iz JNA, za mir i pomoć Hrvatskoj. U Beogradu su doživjele ponižavanje i vrijeđanje, a u Bruxellesu kulturnije ophođenje, ali i potpuno nerazumijevanje. U Bonnu, tada glavnom gradu Njemačke, u katedrali molile su se za mir, u Beču da se zaustavi rat u Hrvatskoj…

Na žalost, nema više ni naše Vere koja se dobro sjećala Nadinog lijepog, urednog rukopisa, temeljitih izvješća, upornosti u provođenju zadaća „Bedema“... I sama je pažljivo slagala arhivu „Bedema“ sanjajući da se sva ta građa skupi u jednu knjižicu, duboko svjesna koliko je gđa Nada bila u pravu: treba pisati...jer sve će s vremenom prekriti zaborav...

Katica Gašljević Tomić