U spomen: Pavao Leber - naše gore list

Dana 13.11. navršava se 100 godina od smrti Pavla Lebera - svećenika, publicista i povjesničara koji je rođen u Glini 28.12. 1844. od oca Ivana i majke Barbare rođ. Kraker, a kršten je već drugi dan po rođenju kao što je to nekada bio običaj. Otac mu je bio maltar na glinskom mostu i gostioničar, a majka domaćica. Na žalost, rodna kuća ovog za glinski kraj iznimno zaslužnog čovjeka i svećenika danas je ruševina.

Pučku školu Leber je završio u Glini, a nižu gimnaziju je polazio u Požegi. U Zagrebu je završio bogosloviju i za svećenika je bio zaređen 27.7.1869. Svečanu mladu misu služio je u Glini 22.8. iste godine. Službovao je kao kapelan u Kostajnici i u Petrinji, a zatim je imenovan župnikom u Maji gdje je djelovao od 1871. do 1884. kada je premješten u rodnu mu Glinu gdje je ostao sve do 1895. godine. Iz Maje su ga vjernici ispratili u suzama, a u Glini su ga s veseljem dočekali. Bio je uzoran svećenik, veliki dobrotvor, narodni prosvjetitelj, povjesničar i pučki pisac. Narod ga je veoma cijenio i volio. Kao župnik u Maji i u Glini piše razne članke i dopise u mnogim časopisima, kalendarima i novinama. Posebno su dragocjene Spomenica župe Maja i Spomenica župe Glina koje su i danas važan izvor podataka za istraživanje povijesti ovog kraja. Premješten je u Zagreb kao kanonik 1895. gdje je obnašao različite dužnosti - katedralni župnik 1896.–1902., komornički arhiđakon i ravnatelj zaklade umirovljenih svećenika i florijanske zaklade od 1903., katedralni arhiđakon od 1911. nadstojnik pobožnih zaklada Zagrebačke nadbiskupije 1905.–1908., predsjednik središnjega povjerenstva za umirovljene svećenike 1910.–1915; naslovni opat od 1910. O povijesti banovinskih župa, utemeljenju, razvoju, demografskim pokazateljima i moralno-religioznim sastavnicama društvenoga života, pisao je u periodicima Hrvatski učitelj , Katolički list , Školski vrt, Banovac, Petrinjski kalendar, Kršćanska škola i Vjesnik Književnoga društva sv. Jeronima te knjižicama Župa majska (Zagreb, 1877.) i Povijesne crte njekih župa u bivšoj Banskoj krajini (Zagreb, 1912). Dolaskom u Zagreb, zahvaljujući većim mogućnostima istraživanja na temelju izvornoga arhivskog gradiva, dopunjuje, djelomice ispravlja, proširuje i objavljuje u Katoličkom listu i Banovcu osnivanje i razvoj gotovo svih župa na području Banske krajine. Župe su obrađene vrlo sažeto i znatno kraće od članaka o istim temama tiskanih u časopisima i novinama, a prikazane su sljedećim redom: župa gorska, majska, toplička, viduševačka, petrinjska, kostajnička, dubička, hrastovačka, zrinjska, čuntićka, jasenovačka, sunjska i malogorička. Podaci se odnose najvećim dijelom na 17. i 18. st., a za svaku župu autor iznosi godine njezina utemeljenja, pouzdane podatke o gradnji katoličkih crkava i kapela na tom području; o osobama, krajiškim časnicima i crkvenim dostojanstvenicima, koji su i na koji način poticali i pripomagali izgradnju pojedine crkve, oltara, crkvenih zvona i župnih stanova; o prvim grobljima i važnim osobama koje su tu pokopane; o prvim školama i učiteljima; o svakodnevnom životu krajišnika; o njihovim međusobnim odnosima glede vjerske pripadnosti; o statističkim pokazateljima; o osnivanju i vođenju matica na temelju kojih su objavljene iznijete analize o broju rođenih, umrlih i vjenčanih; o crkvenim bratovštinama; o etnografskim i etnološkim posebnostima tih krajeva; o odnosima krajiških vlasti prema Crkvi i vjernicima; o broju krajišnika koji su otišli na ratišta i broju onih koji se više nikada nisu vratili; o visokim posjetima župama zagrebačkih biskupa, austrijskih careva i sl. Kao svećenik, gorljivo se borio protiv pijanstva i psovanja te protiv skupog i lošeg običaja karmina poslije sprovoda. Vrijedni podaci koje je prikupio o Glini i okolici jedan su od važnijih izvora za proučavanje glinske povijesti. Svećeniku Miji Dukiću, koji je napisao knjigu Glina i okolica (1980.), polazna točka za opisivanje ovog kraja bili su upravo zapisi Pavla Lebera. Pisao je putopise i memoarsku prozu u kalendaru Danica i časopisima Varaždinski glasnik, Glas Hercegovca, Banovac, Prosvjeta i Svetojeronimski zabavnik. Poznat je i po velikodušnosti i dobrotvornom radu.

Pavao Leber bio je dugogodišnji član Književnog društva Sv. Jeronima te njegov predsjednik od 1906. - 1911., pa je u to vrijeme Društvo doživjelo najveći procvat- porastao je broj članova, a intenzivirala se izdavačka djelatnost. I sam je značajno materijalno pomagao Društvo.

Godine 1917. utemeljuje Leber zaklade u korist katedrale, župne crkve u Glini, župne crkve u Maji te u korist Kaptola za mise i druge potrebe. Oporučno ostavlja značajne svote novca, između ostalih, za potrebe župne crkve i kapela u Glini i Maji, za siromahe u Glini i Maji, školama u Glini i Maji, DVD-u Glina i Zanatlijskom društvu Glini. Svojoj rodnoj župi poklonio je 1914. ulazna vrata u crkvu, a koja su bila remek djelo umjetničke bravarije domaćih majstora Cvjetka i Franje Brkića. Obnovljena su i postavljena na prostor u Domovinskom ratu do temelja razorene crkve Sv.Ivana Nepomuka u Glini.

Godine 1914. izdao je knjigu Pripovijesti u kojoj na 260 stranica opisuje Glinu i okolicu, ljude i događaje utemeljene na povijesnim činjenicama. Zbog skromne naklade (40 kom) knjiga se kasnije teško mogla nabaviti pa su se razmjenjivale malobrojne kopije. Gotovo sve pripovijetke o kojima je ovdje riječ svojom tematikom obuhvaćaju razdoblje kada je područje današnje Banovine bilo u sastavu Hrvatsko-slavonske vojne krajine, točnije od sredine 16. stoljeća pa sve do razvojačenja 1881. godine Glavni likovi u pripovijetkama su stvarne osobe s imenom i prezimenom, koje pozorni istraživač i danas može pronaći u maticama krštenih, vjenčanih ili umrlih. Radnje se odigravaju ponajviše na prostoru Prve banske pukovnije ili u selima oko Gline i Maje, gdje je Leber službovao. On je bio na izvoru događanja, pa je među svojim vjernicima pozorno osluškivao i zapisivao zanimljiva kazivanja, legende i narodnu predaju o raznorodnim pojavama iz društvenog života njihova mjesta.

Umro je od srčane kapi u Zagrebu 13. 11. 1919. Sprovod do katedrale vodio je nadbiskup Antun Bauer, a do kanonske grobnice na Mirogoju biskup Josip Lang. Na vječni počinak ispratilo ga je mnoštvo svećenika, prijatelja i vjerničkog naroda.

Zahvaljujući zauzetosti pojedinih članova Društva sv. Jeronima, uskoro se očekuje pretisak knjige Pripovijesti. Radujemo se što će svjetlo dana uskoro ugledati priče i legende s Banovine i tako postati dostupne svim zaljubljenicima u povijest sela glinske i majske doline. Pavao ili, kako su ga stari Glinjani od milja zvali Pajo, naše gore list, to svakako zaslužuje…