TUŽNO SJEĆANJE NA DANE STRADANJA

Dan kad se pakao spustio na zemlju

U ponedjeljak 30. rujna 2019. u organizaciji Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Ogranak Glina polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća kod spomen obilježja „Golubica“ u G. Viduševcu, obilježeno je stradanje žrtava – branitelja i civila koji su poginuli u Domovinskom ratu. Nakon tri mjeseca rata i svakodnevnih napada iz smjera već okupirane Gline, prije 28 godina, pobunjeni Srbi potpomognuti tzv. JNA i drugom paravojskom, daleko brojniji i neusporedivo oružjem opremljeniji od hrvatskih branitelja, krenuli su u osvajanje već ranjenih hrvatskih sela između Gline i Kupe. Bio je to tužan dan za sve žitelje viduševačkog kraja – dan kada se na ovom malom prostoru pokazalo strašno lice pakla na zemlji. Ali, s Viduševcem nisu završili svoj zločinački pohod - zlo se poput domino pločica obrušilo na sva naša sela sve do Kupe…

Počast stradalima su, polaganjem cvijeća i paljenjem svijeća, odali župan Ivo Žinić, gradonačelnik grada Gline Stjepan Kostanjević, predsjednik GV Željko Šešerin, predstavnici Zavičajnog kluba Mala Solina te pripadnici UDVDR Ogranak Glina na čelu s predsjednikom Markom Sremićem, članovi udruga proizašlih iz Domovinskog rata, branitelji viduševačkog kraja iz drugih mjesta, obitelji i rodbina stradalih te prijatelji Viduševca. Nazočnima su se kratko obratili Marko Sremić, gradonačelnik Stjepan Kostanjević te župan Ivo Žinić. Naglasili su koliko su ovakva prisjećanja važna, da se bliska povijest ne zaboravi i mladima prenese što je značila žrtva Domovinskog rata za slobodnu Domovinu Hrvatsku... Ubijeni su nevini civili, starci, djeca, mladi ljudi koji su tek započinjali svoje živote. U subotu je odana počast žrtvama G. Jamama, u nedjelju u Maloj Solini, a u danima koji slijede ovakva će se tužna sjećanja održati u ostalim selima prema Kupi – V.Solini, Taborištu, Bučici, Slatini…Jer sva su ova mjesta dala ogromne žrtve. Prisjetimo se da je na području Gline stradalo 396 branitelja i civila, a tijela više od 170 još nisu pronađena.

Nakon iskazanog poštovanja kod spomen obilježja „Golubica“, u župnoj crkvi sv. Franje Ksaverskog, mons. Juraj Jerneić je u koncelebraciji još trojice svećenika, služio sv. misu za sve poginule i nestale branitelje i civile. U snažnoj i nadahnutoj propovijedi, prisjećajući se ratnih mjeseci 1991. koje je ovdje proveo kao viduševački župnik te godina progonstva i povratka, povezao je žrtvu naših stradalnika s posijanim zrnom koje u zemlji propada i daje obilan rod. Potresen činjenicom još uvijek velikog broja stradalih čija je sudbina nepoznata – dakle, nestalih, naglašava da im život nitko ne može vratiti, ali zaključuje da „naši dečki, pa i naše bake, nisu zauvijek nestali, da se imaju čime podičiti – svojim trpljenjem, svojim mučeništvom, svojom ljubavlju prema domu i rodu. Ako je njihova žrtva u nama živima učvrstila nacionalnu i vjersku pripadnost, onda nije bila uzaludna.“

Nama živima, iako nas je svake godine sve manje, ostaje da se na ovaj način – obilascima spomen obilježja i posljednjih počivališta, molitvom, svijećama, sjećamo i odajemo dužno poštovanje svim poginulima – samo da se ne zaboravi. Vrijeme prolazi, sjećanja blijede, svjedoci zauvijek odlaze, ali istina se mora doznati, i pravda izvršiti…jednom...

Katica Gašljević Tomić