Tiho, tiho...

Volim parkove, njihove tišine, sjenke i tajnovitost…Oni koji su dolazili ili dolaze u Glinu obično kažu: imate lijep park. Malo ih zna njegovu povijest koja se naslanja na obrambenu utvrdu i nastanak naselja Glina poslije turskih pustošenja. Kako piše glinski župnik + mons. Mijo Dukić, tada je preko ove čistine vodio put od Jukinca, a u jugoistočnom dijelu graničari su izgradili kapelu Sv. Ivana Nepomuka koja je tu stajala sve do 1830.godine. Gotovo cijelo stoljeće održavao se ovdje robni sajam („ženski plac“). Platane je dao zasaditi pukovnik Josip Jelačić, prije banske časti na dužnosti zapovjednika I. banske regimente u našem gradu, a uređenje parka dovršio je Antun Benko. Na starim razglednicama mogu se vidjeti cvjetne rundele i ukrasna drvena ograda, a u sredini je podignuta drvena sjenica s klupama. Šetala su tuda i odmarala se dokona glinska gospoda, svirala je i glazba. Tada je ovaj trg nazvan „Šetalište bana Jelačića“.

Tijekom vremena ova je zelena oaza uređivana s manje ili više pažnje i ukusa, a ne zna se točno kada je nazvana parkom. Bez obzira na to, stoji i danas ovdje – prekrasan u svako doba, svjedok povijesnih mijena, čuva bezbrojne tajne novih vremena, ljubavi i rastanaka…

Mijenjaju stoljetne platane boju krošnji u zlato…Jesen se nepovratno zaplela među granje…

Izdužuju se sjene. Hodam polako, pod nogama mi šuška prvo opalo lišće…I osluškujem neobične zvukove - jer rekao bi pjesnik: „Tiho, tiho govori mi jesen…“

Katica Gašljević Tomić