Svetac s prstom na usnama

U četvrtak, 16. svibnja svečanom je sv. misom proslavljen blagdan glinske župe - sv. Ivan Nepomuk. Misno slavlje je predvodio mladomisnik, kapelan u župi sv. Lovre u Petrinji vlč. Hrvoje Zovko uz nazočnost domaćeg župnika Ivice Mađera te više svećenika župa Glinskog dekanata – vlč. Marijana Štingla iz Viduševca, fra Tomislava Jurića iz Gvozda, fra Ivana Bošnjaka iz Vojnića te vlč. Ivana Petrovića iz Bučice. U jednostavno ali iznimno nadahnutoj propovijedi, vlč. Zovko je vješto povezao poruke evanđelja i žrtve sv. Ivana Nepomuka s našim životom – imaš li za cilj nebo nećeš lutati, nemoj se umoriti tražiti oprost, svakodnevno služiti drugima. Župni zbor „Nepomuk“ uveličao je misno slavlje pjesmom uz prekrasne zvuke orgulja na kojima je muzicirao Mario Ožaković.

Današnji svetac rođen je u Nepomuku kraj Plzena oko 1345. godine, a umro mučeničkom smrću u Pragu 20. ožujka 1393. godine. Pravim imenom zvao se Jan Wolfin. Kao dijete bio je smrtno bolestan, a ozdravio je nakon molitvi svojih roditelja, koji su ga posvetili Bogu poslije njegovog ozdravljenja. Bio je svećenik čije su propovijedi obratile mnoge ljude. Na dvoru okrutnog i samovoljnog kralja Vjenceslava IV. radio je kao savjetnik i odvjetnik siromašnih. Kod njega se ispovijedala kraljica koju je savjetovao da strpljivo podnosi teški karakter svoga muža. Ljubomorni kralj je želio znati što kraljica ispovijeda, no sv. Ivan Nepomuk mu je odbijao to reći jer mu je kao svećeniku bila obveza čuvati ispovjednu tajnu. Zatvoren je u tamnicu i nakon upornog odbijanja da progovori, ubijen 20. svibnja 1393.godine. Tijelo su mu zapalili, zavezali za kotač i bacili s mosta u rijeku Vltavu. Kažu izvori da je tu noć sedam zvijezda palo iznad mjesta njegove smrti. Njegov se kip nalazi na Karlovom mostu u Pragu i na mnogim drugim mostovima, a zemni ostaci u katedrali sv.Vida u Pragu. Njegova je slika u umjetnosti simbol sakramenta sv. ispovijedi. Zaštitnik je Češke i grada Praga, ispovjednika, graditelja mostova, kraljica, siromašnih, dobrog glasa te od klevete i poplava. U Hrvatskoj se njemu posvećene crkve nalaze u Omišu, u Glini, u Saborskom, u Stupniku i u Vrbovskom. U parku u centru Bjelovara postavljeni su kipovi četiriju svetaca, od kojih je jedan kip sv. Ivana Nepomuka. Papa Inocent XIII. proglasio ga je blaženim 31. svibnja 1721., a papa Benedikt XIII. svetim 19. ožujka 1729. godine.

Gotovo tri stoljeća, Glinjani štuju sv. Ivana Nepomuka. O tome kako je to bilo kroz povijest, nalazimo brojne podatke u knjizi glinskog župnika Mije Dukića „Glina i okolica“. U Glini, obrambenom mjestu Vojne krajine, godine 1689. osnovana je kapetanija koja se popunjavala redovnom banskom vojskom. Ubrzo su vojnici i časnici tražili da im se osigura mjesto za Službu Božju. Unutar utvrde podignuta je jedna zidana zgrada, a u njoj je 1740. jedna soba bila određena za Službu Božju („bogomoljnica“) koju tada obavlja vojni svećenik. Ta se soba pokazala neadekvatnom jer „nije dostojno služiti svetu misu u sobi u kojoj se sudi, stanuje i blaguje“. Godine 1769. sagrađena je kapela u jugoistočnom dijelu današnjeg parka – nasuprot župnog stana i pošte, a posvećena je sv. Ivanu Nepomuku - zaštitniku 1. Banske pukovnije. Svjedok toga vremena zabilježio je da je to bila lijepa kapela, s tri oltara, tornjem u kojem su bila dva zvona i malom sakristijom. Kada je 1800. osnovana župa Glina, ova kapela postaje župnom crkvom. S vremenom postaje premala za potrebe rastućeg broja vjernika pa se javljaju zahtjevi za gradnju nove župne crkve. Iako su sredstva za gradnju nove crkve odobrena 1808., dolazak Napoleonove vojske odgodit će početak gradnje. Godine 1818. glinski kraj je obišao car Franjo I. i osobno se uvjerio da je kapela trošna i da nova crkva Glinjanima doista treba. Ubrzo je odobrio novac pa je gradnja nove župne crkve započela 24. rujna 1824. Stara kapela je tada srušena, a na njezinom je mjestu pukovnik Benko dao posaditi ružičnjak te kasnije, i stabla.

Nova župna crkva Sv. Ivana Nepomuka u Glini sagrađena je istočno od zgrada koje su bile podignute na temeljima nekadašnje vojne utvrde. Ispred crkve je cesta koja vodi od Jukinca prema Maji te druga kroz sredinu današnjeg parka u središte Gline. Vjerojatno ju je sagradio tada najpoznatiji graditelj Bartol Felbinger (to nigdje nije zapisano). Izgradnja crkve dovršena je 1827. godine, a svečano je blagoslovljena 12. veljače 1830. uz prisutnost brojnih svećenika iz Gline i okolnih župa, predstavnika svjetovnih vlasti i vojske te mnoštva svijeta. U svečanoj procesiji prije svete mise, prenesen je kip sv. Ivana Nepomuka i postavljen na glavni oltar u novoj župnoj crkvi.

Kao i druge crkve iz toga vremena, sagrađena je u stilu postbaroknog klasicizma. Po svojoj vanjštini nije se razlikovala od drugih crkvi na Banovini sagrađenih u isto vrijeme (Topusko, Maja, Viduševac, Mala Solina). Međutim, unutrašnjost po svojoj ljepoti i skladnosti svrstavala ju je u red jedne od najljepših crkvi na ovom području s početka 19. st.

Nova crkva sv. Ivana Nepomuka nije odmah imala izgled kakav pamtimo. Bila je zidana, s glavnim ulazom i tornjem sa jugozapadne strane. Toranj je bio dijelom zidan, a dijelom drven. Nad izduženom kupolom tornja bila je pozlaćena jabuka, a iznad nje veliki željezni križ. U početku nije bilo gromobrana pa je toranj često stradavao od nevremena i groma. Krajem 19. st. na zahtjev župljana napravljen je novi – viši toranj koji je opet temeljito popravljen prije 2. svj. rata. Godine 1976. izmijenjen je dio dotrajale građe i stavljen je novi pocinčani lim na toranj i dio krova crkve. Na tornju župne crkve bio je i sat koji je uvijek zadavao brige župnicima jer se često kvario i nije pokazivao točno vrijeme. Zadnji sat na crkvenom tornju potpuno je uništen i odnesen u 2. svj. ratu. Ulazna vrata glinske crkve bila su pravo umjetničko remek - djelo domaćih bravara. Godine 1914. poklonio je svojoj rodnoj župnoj crkvi kanonik Pavao Leber prekrasna vrata koja su, po nacrtu, izradili majstori umjetničke bravarije iz Gline braća Cvjetko i Franjo Brkić. Unutrašnjost crkve u svojim su djelima opisali mnogi stručnjaci za umjetnost i graditeljstvo, a posebno prof. Đurđica Cvitanović. Između ostalog kaže da „ovdje nije bilo ništa suvišnoga, a opet ništa ne manjka i svaka je stvar bila postavljena na svoje mjesto.“

Još samo nekoliko riječi o prekrasnom glavnom oltaru nekadašnje glinske crkve. Glavni oltar je dovezen 1883. iz zagrebačke katedrale. Napravljen je 1720. godine i u katedrali je bio pokrajnji oltar. Godine 1880. jak potres je oštetio i zagrebačku katedralu koja je trebala obnovu. Stari su oltari uklonjeni, a na molbu glinskog župnika Miroslava Matića, ovaj je poklonjen župnoj crkvi u Glini. U dijelovima je na kolima prevezen ovamo, a sastavili su ga i postavili majstori iz Zagreba. Oltar je sasvim uređen 1889. godine što je učinio Josip Hladky, zidar iz glinske kaznionice. Bio je izrađen od crvenog mramora, a podnožje od crnog. Reljefni kip sv. Ivana Nepomuka bio je od bijelog mramora, smješten povišeno u sredinu oltara. Ispod sveca su oblaci, a iznad anđeo s križem u rukama. Sve ove likove uokvirivao je mramorni okvir iznad kojeg je lik Majke Božje s Djetetom Isusom. Na gornjem završetku bio je kip anđela iz bijelog mramora koji drži palac desne ruke na ustima (znak svečeve mučeničke smrti zbog ispovjedne tajne), a lijevom drži štit s natpisom na latinskom jeziku: «Za plaću mi je Gospod jezik podario: njime ću ga slaviti!» Sa strane su bili kipovi iz bijelog mramora sv. Vjenceslava i sv. Kazimira te kipovi anđela u naravnoj veličini. Svetohranište od crveno-bijelog mramora s bakrenim vratašcima na glavni oltar je postavljeno 04. studenog 1979. kao dar kanonika Josipa Crnkovića svojoj rodnoj župi i crkvi. Kod nadležnih ustanova, glavni oltar župne crkve sv. Ivana Nepomuka je bio registriran kao spomenik kulture.

U unutrašnjosti glinske župne crkve bili su još mnogi vrijedni kipovi. Značajno je spomenuti i križni put kao rijetko umjetničko djelo drvorezbarije, nabavljeno u radionici u Celju po župniku Franji Žužeku. Križni put je blagoslovljen 16. svibnja 1940. godine. Svih 14 postaja bilo je napravljeno od lipovog drveta i obojano prirodnom bojom.

U II. svjetskom ratu glinska župna crkva je, prema izvješću tadašnjeg župnika Žužeka, bila jako oštećena: «prigodom njemačkog bombardiranja, a mina je pogodila prozor; minu je ispalila na Narodna vojska. Popravak je iznosio 70.000 dinara i podmiren je iz crkvene blagajne.»

Župna crkva sv. Ivana Nepomuka u Glini namjerno je do temelja srušena u Domovinskom ratu, a o čemu postoji dokumentacija tzv. krajinskih vlasti. Inventar je uništen, opljačkan i razvučen bez traga, u nepovrat. Dijelovima veličanstvenog glavnog oltara glinske župne crkve, zatrpavane su jame i navažani blatnjavi poljski putovi.

Zaglavni je kamen za novu crkvu sv. Ivana Nepomuka u Glini blagoslovio kardinal Franjo Kuharić. Ugrađen je u svod iznad svetišta gdje se i danas nalazi. Radovi na izgradnji nove župne crkve Sv. Ivana Nepomuka u Glini započeli su 30. rujna 2000. godine kada je postavljen i blagoslovljen kamen temeljac za novu crkvu na drugom mjestu – u nekadašnjem parku zvanom «Oberstarija». Svečanost je predvodio zagrebački nadbiskup Josip Bozanić, a crkva je spomen i zavjet zagrebačke nadbiskupije za veliki jubilej – 2000 godina. Tijekom 2002. godine završeni su radovi na izgradnji ovog velebnog objekta pa je nova crkva posvećena po zagrebačkom nadbiskupu Bozaniću 22. rujna 2002. kao «djelo ljubavi koje je konačni pobjednik nad mržnjom.»

Na novom mostu preko rijeke Gline na cesti prema Topuskom, postavljen je kip sv. Ivana Nepomuka. Ponekad u njegovom podnožju često gori lampion – jasan znak da mu se i danas u svojim kušnjama ljudi utječu.

Svake se godine, pa i ove, vjernici glinske i okolnih župa okupljaju na sv. misi kako bi proslavili blagdan svoga zaštitnika - svećenika u reverendi koji drži prst na usnama.

Kao da sebi i štovateljima želi naglasiti vrijednost šutnje i dužnost čuvanja povjerene tajne. Koliko je to danas važno kad u druge tako lako upiremo prstom, izdajemo ih i sudimo, nije potrebno posebno naglašavati.

Katica Gašljević Tomić