Suton na Glini

Ima nešto na toj rijeci u suton. Sjene su izdužene, mirisi oštriji, vidici bistriji, zvuci jasniji...I dok tiho teče prema svome ušću, ne osvrće se Glina na čamac koji se zavezan lagano njiše pod žalosnom vrbom. Baš kao da je se ne tiče. A i zašto bi? Jer čamci su stvoreni za plovidbu kao i ljudi za prepuštanje životu. Koga zanima čovjek koji stoji na jednom mjestu, stalno polazi i opet se vraća? Koga briga za čamac zaustavljen u plićaku? Vrijeme je da isplovi...Udahni duboko, krikni i pusti nek` rijeka ponese taj teret iz prsiju...Nikome neće reći, nitko te neće čuti...a tebi - tebi će biti lakše...