Sjećanje na žrtvu Tomislava Roma

U organizaciji MUP-a, a u suradnji s Gradom Glina i PU Sisačko-moslavačkom, u Glini je danas, 26. lipnja, svečano obilježena 28-ma obljetnica početka oružanog otpora srpskom agresoru u Domovinskom ratu. Samo nekoliko sati nakon što je Hrvatski sabor donio Ustavnu odluku o samostalnosti i suverenosti RH, u ranu zoru te srijede 26. lipnja 1991. godine, Glinom su odjeknuli prvi pucnji. Pobunjeni Srbi, potpomognuti tzv. JNA, napali su Policijsku postaju Glina. Iako u okruženju, hrvatski policajci aktivnog i pričuvnog sastava glinske policijske postaje pružali su snažan otpor puna četiri sata. Pet ih je ranjeno, a oko 5 sati 45 minuta smrtonosnim hicem iz snajpera pogođen je mladi pričuvni policajac Tomislav Rom. Preostalih 16 policajaca dobilo je zapovijed da se predaju, a što su i učinili. Zarobljeni su i odvedeni u zatvor u Kninu u kojemu su punih 50 dana, sve do razmjene, bili teško mučeni i zlostavljani. Glina je u potpunosti okupirana 27.srpnja 1991. kada su se hrvatske snage povukle na lijevu obalu rijeke Gline.

Obilježavanje još jedne tužne obljetnice, danas je započelo je polaganjem vijenaca na grob poginulog hrvatskog policajca Tomislava Roma te svetom misom u župnoj crkvi Sv. Franje Ksaverskog u njegovom rodnom Viduševcu. Nastavljeno je memorijalnom utrkom brojne djece i mladih te ceremonijom podizanja hrvatskog stijega i polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća ispred Spomen obilježja poginulim hrvatskim braniteljima i civilnim žrtvama u Domovinskom ratu “Suza”. Održan je mimohod predvođen ratnim zastavama i svečana akademija u Hrvatskom domu u Glini. Obilježavanju je prisustvovao i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović sa suradnicima, a koji je ujedno bio izaslanik predsjednika Vlade RH. Svečanosti su nazočili brojni visoki gosti - župan Ivo Žinić sa suradnicima, glinski gradonačelnik Stjepan Kostanjević sa suradnicima, predstavnici udruga proisteklih iz Domovinskog rata i mnogi drugi. O tome ste sigurno već čitali...

Ali, prisjetimo se malo - tko je bio naš Tomislav?

Rođen je 27. rujna 1970. godine kao najmlađe dijete u obitelji oca Luke i majke Ane. Svoje dječačke godine proveo je u Viduševcu gdje je završio i osnovnu školu. Uvijek vedar i nasmijan, s lakoćom je izlazio na kraj s obvezama koje mu je život nosio. Izrastao je u pristalog mladića, visokog i vitkog stasa, nježnih crta lica, zaraznog osmijeha. Srednju tekstilnu školu završio je u Glini, a nakon nje, u očekivanju vojnog poziva, neko je vrijeme radio u stolarskoj radionici poznatog glinskog majstora Bakšića u Karlovačkoj ulici. Pomagao je roditeljima u svim poslovima kojih na selu nikad nije manjkalo. Bezbrižnošću i optimizmom svojstvenim samo zaigranoj mladosti, otkrivao je radosti života izlazeći na mjesta gdje su se okupljali mladi. U trenucima samoće za svoju je dušu prebirao žice tambura i igrao se tipkama harmonike. To je bio Tomislav kakvog smo poznavali i voljeli ne sluteći koliko će kratko biti s nama.

Po odsluženju vojnog roka vratio se kući. Hrvatskoj su svitali novi dani. Odgojen u hrvatskom i katoličkom duhu, ponesen idejom domoljublja, dragovoljno se prijavio u pričuvni sastav MUP-a. Ponosno je nosio sivu odoru s oznakama hrvatske policije. Nije ni zamisliti mogao koliko će uskoro zbog toga mržnje planuti.

U zoru srijede 26. lipnja 1991. godine naoružani Srbi iz Gline i okolice napali su zgradu Policijske postaje gdje je u službi bio i Tomislav. U neravnopravnoj borbi skupine hrvatskih policajaca i horde srpskih pobunjenika, Tomislav je smrtno pogođen u glavu. Hitnoj pomoći su zločinci satima branili pristup jer za njih nisu važile konvencije ni pravila. Kad je konačno stigla, nije mu više bilo pomoći.

Nekoliko dana kasnije, 28.lipnja 1991. Tomislav je sahranjen na groblju u svom Viduševcu uz jake mjere osiguranja i uz sve počasti. Unatoč strahu, izloženosti pogibelji i slutnji strašnih događaja koji će tek uslijediti, oko njegova odra okupili su se Hrvati cijele glinske okolice. Teško je naći riječi i opisati svu tugu koja se zgusnula u tom danu jer Viduševac je počeo sahranjivati svoju mladost. Ali, na Tomislavu smrt nije stala. Za njim su otišli i mnogi drugi. Samo nekoliko dana kasnije u Kozibrodu je poginuo Gordan Osonički…

Danas nas Tomislavu vraćaju uspomene. Njegov dragi lik živi u srcima njegova oca, brata i sestre, ali i svih nas koji smo ga poznavali. Zaustavljen na pragu života kojem je sav bio okrenut i kojem se toliko radovao, dao je najviše što je mogao - nenadoknadivi dar koji se samo jednom dobiva. Od nas se danas ne traži previše: tek da ga ne zaboravimo i da živimo dostojno njegove žrtve.

Katica Gašljević Tomić