Pozdravite Vukovar!

Večeras su Glinjani imali priliku pogledom i srcem ispratiti veliku karavanu bikera

"Zajedno u ratu, zajedno u miru" na njihovom putu od Prevlake prema Vukovaru. Bila je to dirljiva slika koja je, vjerujem, kod mnogih, potakla pregršt snažnih osjećaja i zasuzila pogled.

U ovaj kasnojesenski rumeni suton pitam se što bi nam danas rekao legendarni Siniša Glavašević? A prije 27 godina pisao je ovako: "Tko će čuvati moj grad , moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se...vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvo svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti. A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad to ste vi." Što smo naučili? Što bismo rekli njemu i svima koji položiše živote: koliko nam je ostalo snage za graditi budućnost? I živimo li dostojno njihove žrtve? Gradovi su tu, a ljudi? Gdje su ljudi da im dadu život?

Dok pod osamljenim raspelom usred polja palim svijeću, ne mogu zaustaviti suze...Molim za mrtve i šapćem motoristima koji svojim putem dalje odlaze u sumrak: pozdravite Vukovar!