Mala meša u Gorama

Svake godine 8. rujna slavimo rođendan Blažene Djevice Marije. Misa ovog blagdana i riječ Božja prožeta je rodoslovljem Kristovim kako ga donosi Evanđelje po Mateju. Ove godine dirljiva propovijed mladog svećenika vlč. Damira Cekovića, župnika župe Preobraženja Gospodnjeg u Petrinji. Čestitao je svima rođendan Blažene Djevice Marije te nastavio s pitanjima znamo li nekoga iz rodoslovlja, da li smo išta zapamtili, znamo li bilo koje ime iz rodoslovlja, a onda nastavio kako smo svi grešni pa i Crkva od koje se očekuje savršenstvo i na kraju zaključio kako svi trebamo slijediti primjer Marije koja je bila ponizna i poštena. Da, u ovim godinama je lako pratiti propovijed na misi i razmišljati o njoj, ali sa šesnaest bilo je to vrlo teško. Na misu u 11 sati obavezno se išlo samo zato da nam roditelji dopuste da i popodne idemo na prošćenje, jer nema plesa navečer ako nismo išli na misu. Posebno se sjećam 1980-te godine. Te Male meše bilo je vrlo važno ići popodne na prošćenje. Sigurna sam bila kako će doći i On, dečko plavih očiju i plave kose, nježan i poseban, drugačiji od ostalih. Hoće li doći ili ne nisam mogla nikako provjeriti jer nije bilo ni telefona ni mobitela, mogla sam se samo nadati. Uvijek sam se voljela lijepo ženstveno obući. Voljela sam haljine i suknje, a za taj dan nisam se mogla odlučiti koju haljinu obući, krem ili nježnu ljubičastu, danas bi rekli, pastelnu. Obadvije su bile u polukrug. Odlučila sam se za on krem boje, kratki rukavići, narozani okovratnik. Autobusom smo iz Graberja išle do Gora, a onda šetajući od Milanove gostione do crkve. Šetnju baš nisam obožavala ali nisam se mogla izdvojiti od cura. Sreli smo se, prišao mi je, pogledao me i nasmiješio se, predložio je da sjednemo na stepenice kod stare trgovine, sramežljivo smo se primili za ruke. Bila je to iskrena ljubav. Sjećam se da je večer bila predivna, ljeto, nebo puno zvijezda i dvije duše ispod njega. Onda 1980. i danas 2018. Nije li to predivno?

Slavica Crnković