JUKINAČKO KRIŽEVO

Svake se godine 14. rujna slavi blagdan Uzvišenja Svetog Križa ili Križevo. Na našem prostoru stoljećima se štovao ovaj blagdan, a bilo je više crkvi posvećenih Sv.Križu. Tako je u popisu župa i crkvi iz 1334.godine zapisana i crkva Sv.Križa u Bernowezu (kasnije Brnjeuška). Tu je crkva u Peckom, u Križu i u Sisku, a njihovo postojanje potvrđuje i drugi sličan popis iz 1501. godine.

Kapela Sv. Križa u Jukincu već je 1727. godine bila stara i ruševna. Oko nje se nalazilo groblje. Nalazila se uz put koji vodi pokraj trafostanice na jukinačkoj gmajni, nedaleko od zemljišta zvanih „fonduši“ i „kućišća“. Tada se naselje zvalo Crnolužec, a pretpostavlja se da su ga stari stanovnici većinom napustili za vrijeme turskih navala. Bila je filijalna kapela župe Svračica.

Nakon prestanka „turskog straha“, naseljavanjem novih stanovnika iz Gorskog kotara, Like i Primorja i formiranjem naselja uz glavnu cestu, bliže glinskoj utvrdi, ukazuje se potreba za novom kapelom i grobljem na drugoj lokaciji. Svjedok vremena piše da je stara već bila toliko ruševna da bi se toranj mogao sam srušiti, a zvono bi mogao netko ukrasti. Kapela je 1745. potpuno srušena, a groblje napušteno i pretvoreno u poljoprivredno zemljište. Iste je godine sagrađena nova i uz nju uređeno groblje i to na lokaciji blizu ušća u Maje u Glinu, na povišenom terenu. Zabilježeno je da je kapela sagrađena na od tvrdog drveta, na kamenim temeljima, da je u kapeli nova slika Sv. Križa te da je groblje ograđeno s dvije strane. Tu su pokapani stanovnici Jukinca, Kihalca, Prekope i dijela Gline te vojnici iz glinske utvrde. Po toj se kapeli selo jedno vrijeme zvalo Križevljani.

Kad je osnovana župa Glina (1800.godine), dobila je na upotrebu staro vojno groblje koje od 1803. postaje župno (danas staro katoličko groblje). Naložena je obveza ukopa župljana na tom groblju što je izazvalo otpor onih koji su imali svoje obiteljske grobove u Jukincu. Na jukinačkom su se groblju vršili ukopi do kraja 1816., a onda je stavljeno izvan upotrebe. Postupno je zaraslo, a kapela je srušena. Vrlo je malo o tome ostalo zapisano, a narod je zaboravio što se dogodilo. Ipak, kasnije su mještani podignuli veliki drveni križ uz glavnu cestu, kod raskršća starog puta prema Crnolušcu u spomen na nekadašnje kapele. Tu su se sastajali na blagdan Sv.Križa moleći za zaštitu i blagoslov. U narodu je tinjala želja da se sagradi i treća kapela, a o tome se zahtjevu raspravljalo i sa župnicima na službi u župi Glina.

Konačno se želja vjernika ostvarila pa je 1912. godine sagrađena nova kapela, uz glavnu cestu gdje je ostala do današnjih dana. Sredstva za gradnju prikupljena su od samih Jukinčana koji su se marljivo uključili u izgradnju iste. Materijalno im je značajno pomogao i rođeni Glinjanin, dugogodišnji glinski župnik, zagrebački kanonik Pavao Leber kao i glinska župa. Lijepo je uređena, redovno održavana i popravljana. U tornju je bilo zvono, a drveni oltarni reljef je nabavljen iz Tirola. Prikazivao je Isusa na križu, a pod križem majka Marija i sv. Ivan. Zadnja velika obnova bila je za službe vlč. Mije Dukića – kapela je pokrivena bakrenim limom, napravljena su nova vrata i prozori, uvedena struja, a oltar je okrenut prema narodu. Iznova je ožbukana i ofarbana i izvana i iznutra, a postavljen je i novi pod. Tu je obnovu velikodušno pomogao kanonik Josip Crnković, rođeni Jukinčanin.

Istraživač zavičajne povijesti Karlo Lipak bilježi da su pred kapelom Sv.Križa u Jukincu dočekivani brojni crkveni dostojanstvenici pri dolasku u Glinu. To im je na neki način, bila prva postaja pred ulaz u grad. Zabilježeno je da je posebno svečano 1936. godine dočekan naš blaženik, tada kardinal Alojzije Stepinac – kod kapele i na jukinačkom mostu gdje su bili slavoluci i govori dobrodošlice. Za vrijeme komunizma, tu su na putu prema Glini zastali, između ostalih, nadbiskup Franjo Šeper 1958., biskup Mijo Škvorc 1974., te dragi nam nadbiskup Franjo Kuharić od 1964. i 1995. nakon Domovinskog rata. Kapelu su redovno posjećivali svećenici potekli iz glinske župe: Pavao Leber, Juraj Fratrović i Josip Crnković.

Na blagdan Uzvišenja Sv.Križa koji se slavi 14.rujna, služene su mise i obavljan blagoslov groblja. Dolazili bi vjernici iz Jukinca, Gline i okolnih sela, a kako su kapele bile malene, narod je ostajao vani. Tijekom komunizma bila su zabranjena okupljanja izvan crkve pa su se pobožnosti obavljale potajno.

Tijekom Domovinskog rata i okupacije glinskog kraja, kapela je devastirana i ostala je bez krova. Zajedno s naseljem, obnovljena je za vrijeme službe vlč. Tomice Šestaka. Blagdan Uzvišenja Sv.Križa i dalje se slavi sv. misom u popodnevnim satima. Okupe se Jukinčani i njihovi gosti moleći svatko za svoje potrebe…I tako već nekoliko stoljeća pa i ove subote…

Pripremila: Katica Gašljević Tomić

Izvori: Mijo Dukić: „Glina i okolica“

Karlo Lipak: „Jukinačko Križevo“, Župni listić „Nepomuk“